Što je s psihološkom spremnošću?
Puno čujemo o fizičkoj spremnosti. Svaki grad ima barem jednu teretanu. Vidite ljude kako trčkaraju, a televizijske reklame pune su najnovijeg programa vježbanja ili uređaja koji će vam pomoći da uđete u formu. Nema sumnje da je fizička spremnost važna.
Ali što je s psihološkom spremnošću?
Tjelesna spremnost može se mjeriti težinom, tjelesnom masnoćom, tonusom mišića, snagom, gipkošću, izdržljivošću, izdržljivošću itd. Kako se mjeri psihološka spremnost?
Psihološka sposobnost - ili mentalno zdravlje - može se izmjeriti procjenom razine anksioznosti, depresije, stresa, samopoštovanja, zadovoljstva, pozitivnih odnosa,
odgovornost i kompetentnost. Osoba s visokom razinom anksioznosti i lošim vezama nije psihološki spremna kao osoba s niskom razinom anksioznosti i bogatim vezama. I poput ‘treninga’ koji poboljšavaju fizičku spremnost, postoje vježbe koje poboljšavaju psihološku spremnost.
Naša psihološka spremnost u velikoj mjeri ovisi o tome kako razmišljamo. Razmišljanje je često osnova tjeskobe, depresije, zlouporabe supstanci, nasilja, posttraumatskog stresa, niskog samopoštovanja i loših međuljudskih odnosa. Naučiti pravilno i učinkovito razmišljati jedna je od glavnih komponenti psihološke dobrobiti ili kondicije. Učinkovito razmišljanje može promicati psihološku fleksibilnost, prilagodljivost, elastičnost, udobnost, lakoću i staloženost, a sve je to sastojak mentalnog zdravlja.
Ali što je 'razmišljanje'? I kako ga provodimo kako bismo postali psihološki spremniji?
Prvo što moramo prepoznati je - citirajući Alberta Einsteina - 'ne možemo riješiti svoje probleme istim razmišljanjem kao i kad smo ih stvarali.' Psihološka sposobnost zahtijeva drugačiju vrstu razmišljanja od one koja bi nam mogla biti poznata, pogotovo ako nismo psihološki sposobni.
kako pomoći nekome s tjelesnom dismorfijom
Drugo, razmišljanje možemo razumjeti prisjećanjem na Platonove riječi: „kada um razmišlja, razgovara sam sa sobom.“ Prvi zadatak u bilo kojem
psihološka sposobnost je slušati sebe kako razgovarate sami sa sobom. To se može činiti glupo, ali postaje važno jer nam te jednostavne rečenice unutarnjeg dijaloga [samogovor] omogućavaju pronalaženje psiholoških problema.
Sadržaj našeg unutarnjeg dijaloga često je užasno nelogičan, iracionalan, neprecizan, nevaljan i neispravan. Ali to nije važno. Dok um čuje kako sam sa sobom razgovara na ove načine, prihvaća ono što čuje, činjenično ili ne.
Na našoj je kritičkoj svijesti da preispita ono što bismo sebi mogli reći i da zatim prilagodimo razmišljanje utemeljeno na stvarnosti. Moramo početi razgovarati sa sobom realnije, točnije, istinitije. Ako se dogodi da ne uspijemo u nekom pothvatu i počnemo si govoriti da nismo dobri, um kaže 'OK'.
Ali te generalizacije nisu točne. Možda smo zakazali u jednom određenom zadatku, ali to ni na koji način ne znači da smo potpuni neuspjeh u životu!
Neuspjeh u jednoj stvari ne znači neuspjeh u svemu.
Kao što je prekomjerna tjelesna težina često odskočna daska za tjelesnu spremnost, depresija, tjeskoba, stres, bijes i općenito loši međuljudski odnosi mogu biti odskočna daska za postizanje psihološke spremnosti. I kao što je trener ili trener koristan za započinjanje fizičke kondicije, tako je i savjetnik ili terapeut koji poznaje psihološku kondiciju dobra ideja.
