6 vrsta tjeskobe koje mogu utjecati na djecu

Skoči na: Opći anksiozni poremećaj Odvojni anksiozni poremećaj Selektivni mutizam Specifična fobija Panični poremećaj Socijalni anksiozni poremećaj Liječenje

Djetinjstvo je poprilično tjeskoban proces. Djeca imaju zadatak naučiti nove vještine, suočiti se s novim izazovima, prevladati strahove i kretati se svijetom koji nema uvijek smisla. No ponekad se pokaže da se sa ovim strahovima ili stresovima previše nosi, a normalna udobnost koju odrasli mogu pružiti nije sasvim dovoljna. U tim slučajevima dijete može imati anksiozni poremećaj koji se može dijagnosticirati.

Anksiozni poremećaji najčešće su doživljene mentalne bolesti u Sjedinjenim Državama, a djeca nisu iznimka.¹Otprilike jedno od osmoro djece može imati anksiozni poremećaj, ali većina djece koja bi se kvalificirala za dijagnozu ne dobivaju liječenje koje im je potrebno.²Neliječenje tjeskobe dovodi dijete u opasnost od smanjenja uspješnosti u školi, loših društvenih vještina i štetnog ponašanja poput zlouporabe opojnih droga.

Vrste anksioznih poremećaja u djetinjstvu

Postoji mnogo vrsta anksioznih poremećaja, ali evo poremećaja koji se najčešće javljaju kod djece.³

Opći anksiozni poremećaj -Ako vaše dijete iskusi pretjeranu tjeskobu ili zabrinutost koja rezultira umorom, razdražljivošću, napetošću mišića, poteškoćama u koncentraciji ili snom, tada može dobiti dijagnozu generaliziranog anksioznog poremećaja. Ova zabrinutost može se odnositi na školski uspjeh, prijateljstva, obiteljske odnose ili druge aktivnosti ili brige.

samouništavajuće ponašanje u odnosima

Odvojni anksiozni poremećaj -Neka tjeskoba zbog razdvajanja prikladna je za razvoj, osobito za djecu između 1-3 godine. No, za stariju djecu, ako imaju pretjeran strah ili tjeskobu zbog odvajanja od skrbnika, tada se mogu kvalificirati za dijagnozu anksioznog poremećaja zbog odvajanja. Djeca s poremećajem mogu se često brinuti da će roditelji umrijeti ili se odvojiti od njih. Mogu odbiti izaći van ili otići u školu, imati noćne more o razdvajanju ili doživjeti fizičke simptome poput glavobolje ili mučnine zbog te tjeskobe.

Selektivni mutizam- Djeca sa selektivnim mutizmom mogu odbiti govoriti u određenim društvenim situacijama, iako su vrlo pričljiva kod kuće ili gdje god se osjećaju ugodno. Mogu odbiti govoriti u školi i povući se od drugih ili izbjeći kontakt očima. Djeci u dobi od 5 godina najčešće se dijagnosticira ovaj poremećaj.

Specifična fobija -Neka djeca mogu pokazati strah ili tjeskobu zbog određenog predmeta ili situacije. Ako ovaj strah traje dugo i nije proporcionalan stvarnoj opasnosti, taj se strah može klasificirati kao fobija. Djeca će plakati, smrznuti se ili se priviti uz odraslu osobu kada je njihov strah prisutan. Djeca mogu imati fobije koje uključuju (ali nisu ograničene na) životinje, oluje, igle, glasne zvukove i zatvorene prostore.

Panični poremećaj -Djeca koja dožive ponavljajuće napade panike i brinu se hoće li ih imati više mogu imati panični poremećaj. Dijete koje ima napad panike može se žaliti na simptome koji mogu uključivati nedostatak daha, bol u prsima, osjećaj gušenja, mučninu, vrtoglavicu, osjećaj hladnoće ili vrućine, strah od ludila i strah od smrti.

kate spade uzrok smrti

Socijalni anksiozni poremećaj -Ako vaše dijete ima izražen strah od sudjelovanja u nastavi ili interakcije s vršnjacima, tada može imati socijalni anksiozni poremećaj. Djeca mogu pokazati taj strah kroz bijes, plač, prianjanje uz odrasle, smrzavanje ili odbijanje govora. Također mogu pokušati izbjeći društvene situacije koje izazivaju ovaj strah.

Pomoć djeci s tjeskobom

Ne ustručavajte se konzultirati se sa stručnjacima o tjeskobi vašeg djeteta jer vas mogu uputiti prema pravim resursima i provesti odgovarajuću procjenu. Djeca s anksioznim poremećajima obično se liječe terapijom razgovora, lijekovima ili njihovom kombinacijom. Kognitivna bihevioralna terapija može pomoći djetetu da provjeri koje su njegove misli realne ili nerealne. Terapija igrom može najbolje djelovati kod male djece da prođu tjeskobu. Nekoj djeci lijekovi se mogu propisati kratkoročno ili dugoročno, ovisno o prirodi i ozbiljnosti simptoma. Selektivni inhibitori preuzimanja serotonina (SSRI) najčešće su propisani lijekovi za liječenje anksioznih poremećaja kod djece.⁴

Roditelji se često mogu osjećati bespomoćno kada vide kako njihovo dijete doživljava intenzivan strah ili brigu. Možda će doći u napast jednostavno ukloniti dijete iz svih situacija koje izazivaju tu tjeskobu ili se previše prilagoditi djetetovom strahu. Ove radnje samo čine dijete osjetljivijim na ova okruženja. Roditelji mogu potvrditi djetetove osjećaje, ali i modelirati smirenost i samopouzdanje da će njihovo dijete biti dobro te mogu svladati zastrašujuće situacije poput škole ili upoznavanja novih ljudi. Također, budući da su djeca najviše zabrinuta zbog izazovne situacije, važno je da roditelji ne postavljaju previše pitanja o anksioznosti. Zapamtite, kao roditelj, vaš cilj nije eliminirati svu tjeskobu iz života vašeg djeteta. Vaš je posao pomoći djetetu da nauči učinkovito upravljati anksioznošću kako bi se moglo nositi sa životnim izazovima dugo u odrasloj dobi.

Anksioznost je neizbježna u životu, ali nijedno dijete ne bi trebalo osjećati da je zaglavljeno. Koje korake možete poduzeti danas kako biste svom djetetu naučili uspješno upravljati anksioznošću?

Zadnje ažuriranje: 26. veljače 2021